Marijan Špoljar, Vesna Želježnjak, Draženka Jalšić Ernečić i Ivan Andrašić na otvorenju izložbe u Galeriji Koprivnica

Dok sportaši pune stadione i dvorane, likovni umjetnici pune galerije. Naravno, ukoliko su prepoznati i uspješni.

A rezultate marljivog rada koprivničkog slikara Ivana Andrašića došli su u petak na večer u Galeriju Koprivnica vidjeti brojni gosti, među njima i mnoga poznata lica koprivničkog javnog života.

Izložbu Andrašićevih akvarela iz ciklusa „Sfumato“ otvorenom je proglasila koprivnička gradonačelnica Vesna Želježnjak, dok su o slikaru i njegovim radovima govorili ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Marijan Špoljar te autorica izložbe, viša kustosica Draženka Jalšić Ernečić.

Izložba ostaje otvorena do 28. listopada.

Ivan Andrašić: Sfumato podravske ravni

Andrašić izbjegavanjem oštrih obrisa i graničnih linija postiže efekt prozirnih koprena koje se međusobno uslojavaju i zamagljuju sliku. Kao svojevrsni hommage Leonardu da Vinciju koji je prvi koristio tehnikusfumato, Ivan Andrašić magličastim koprenama smjenjuje i prekriva planove u kompoziciji, nježni prelazi iz prednjeg plana, stapaju se s izmaglicama, maglama, oblacima i kišnim pljuskovima, a iznad obzora Podravine blago lebde isparavanja iz dravskih mrtvica i bereka, obavijaju njive, putove, udaljena mjesta i crkvene zvonike kao maglovite orijentire stvarnog prostora Andrašićevog djetinjstva zamagljenog sjećanjima i pogledom izvan fokusa kroz polusklopljene trepavice.

Sfumato kao slikarska tehnika idealan je odabir u kojem autor dokida liniju i oštre obrise sadašnjosti, a planovi kompozicije međusobno se stapaju u laganim potezima kista i mrljama vode i boje. Maglovito, no ipak realno, Andrašić prikazuje stvarne prostore široke i ravne molvarske okolice sa zvonikom marijanske crkve kao vertikalnim prostornim orijentirom, odnosno Dravom kao krajobraznom linijom granice iznad koje se diže široko prostranstvo neba i oblaka. Svjetlost i boja isparavaju poput dima i stvaraju mekane, gotovo neprimjetne prelaze između tonova. Suptilna gradacija bez granica i jasnih, oštrih linija, fluidni i meki oblaci kroz koje prodire svijetlo i tople zrake sunca što obasjavaju krajolik, iluzionistička je slikareva igra u kojoj su atmosferske prilike stvarna inspiracija i tema.

Definiranje trodimenzionalnog prostora, slikanje širina i daljina Podravine slojevima vode, boje i izmaglice upravo je ono što je Leonardo da Vinci opisao kao slikanje ”bez linija i granica, u maniri dima ili izvan fokusa”. Sfumato je, uz Cangiante, Chiaroscuro i Unione, jedan od četiri kanona renesansnog slikarstva i doslovno znači ”nestati, raspršiti se u dimu”, od talijanske riječi ‘’sfumare”, odnosno ”fumo” što znači dim. Fine zamagljene gradacije tonova sivog, ljubičastog, zelenog i kobaltno plavog, stvaraju sinergiju između zemlje, vode, zraka i topline sunčeve vatre. Zamagljeni obrisi i memljivi polutonovi u kojem se ljubičasto-plave izmaglice spajaju sa zelenim livadama i sivim maglama iz stvarnosti ulaze u polje snova. Preklapanjem srednjih tonova, osobito ljubičastog i sivog te izbjegavanjem svijetlih i zasićenih tonova, Andrašić ostvaruje ugođaj umornih predvečerja i maglovitih jutara. Bilježi i slika maglu.

A što je, zapravo, magla? Stanje duše ili meteorološka pojava u prizemnom sloju atmosfere, u kojem vodene kapljice ili sićušni ledeni kristali lebde u zraku i smanjuju horizontalnu vidljivost. Magla je oblak koji se nalazi pri tlu, ljubičasta ili žućkasto-siva, ponekad ledeno plava ili bijela i gusta poput mlijeka … zrak je vlažan i ispunjen električnim nabojem kojim se kapljice međusobno privlače i drže zajedno. Predvečer, za vrijeme mirnih i tihih noći, na njivama Podravine često se stvaraju tanki pramenovi magle i sumaglice. Noću, ili rano ujutro, u nizinama, nad grabama, berekima, podravskim mrtvicama i Dravom stvaraju se magle jer se zrak brže hladi nego zemlja ili voda. Kapi magle nisu dovoljno velike da padnu kao kiša, već u vidu magle ostaju lebdjeti u zraku iznad tla. Upravo taj trenutak ambivalentnosti i naboja Andrašić nastoji zabilježiti svojim akvarelima. Slojeve boje i vode nanosi prozirno i prozračno, fluidno i lagano. Iako izraz čiste opservacije stvarnog krajolika iz prve faze, Andrašićevi krajolici u drugoj slikarskoj fazi tijekom vremena postaju izraz impresije i raspoloženja što u transparentnim slojevima poprimaju izraz apstraktnog krajolika. Preplitanjem percepcije i impresije, vizualnog i osjetilnog, gledanja i raspoloženja, nizanjem planova i slojeva pigmenta Andrašić slika vlastiti doživljaj ugođaja, kojeg kao refleksiju svjetlosti bilježi na razlivenoj površini akvarel papira.

(Draženka Jalšić Ernečić u predgovoru kataloga)

<<  Set 1/2  >>

.......................................................