Goran Šafarek / Foto: Ivan Brkić

Najpoznatiji koprivnički biolog, Goran Šafarek, nedavno je dobio Medalju grada Koprivnice za sveukupni doprinos promicanju vrijednosti prirode u svrhu održivog razvoja. Autor je triju knjiga ( Drava, Ušće Mure-hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske), a poznat je i po svojim nastojanjima da spriječi reguliranje rijeka, zbog čega često kritizira politiku Hrvatskih voda.

Zašto si se prije određenog vremena zalagao za proglašenje ušća Mure u Dravu regionalnim parkom? Što se dešavalo tamo?

Ne samo ušće Mure već i cijela Mura i Drava su sada proglašeni regionalnim parkom. Već tri godine borimo se za očuvanje ušća Mure u Dravu od nepotrebne regulacije. Izgovor je, dakako, mađarska pruga, ali sada su Mađari utvrdili svoju obalu. I to je bilo nepotrebno, jer u stvarnosti pruga izgrađena krajem 19. stoljeća nikad nije bila ugrožena, iako je Drava promijenila ušće nekoliko puta. To bi bio samo početak – jer planovi Hrvatskih voda su kompletna regulacija Drave od Donje Dubrave do  Legrada u jednolični kanal kamenih obala širine 160 metara.

Često smo mogli čuti da je Drava jedna od rijetkih rijeka u Europi koje nisu pretvorene kanal, je li to zaista tako? Koja je razlika između prirodne i regulirane rijeke?

Razlika je jasna: regulirana rijeka je mrtav kanal, što sam već djelomično opisao. S druge strane, živa, neregulirana rijeka ima sprudove, rukavce, mrtvice, pojas poplavne šume, a sve to omogućuje izuzetan život, ogromno biološko bogatstvo. Rijeka bez tih navedenih dijelova nema ni ribe koje se nemaju gdje mrijestiti. Zovu me ribiči s Bednje koji se žale da poslije regulacija nema riba.  Međutim, nisu u pitanju samo ribe. Očuvana rijeka s ovim dijelovima je i prirodna obrana od poplava jer se u njima pohranjuje suvišna voda i ublažuje vodeni val. Prošlo proljeće sam radio u Kopačkom ritu, kada je bujao ogromni Dunav. Međutim, sva se suvišna voda bezazleno prelila u Kopački rit. Ta poplava ne da smeta ritu već ga održava na životu, a Kopački rit danas nije samo ponos Hrvatske već i turistički resurs. S druge strane, u vrtove i podrume se prelila mala Karašica. Dovoljno je reći ovo: Dunav je nereguliran (s rukavcima, poplavnom šumom…), a Karašica je jednoličan kanal.

Također, sva ta staništa i biljke u i oko očuvane rijeke iznimno efektivno pročišćuju vodu, koja se potom cijedi u podzemlje, nastaje pitka voda. To može zvučati banalno, ali primjer iz SAD to jako dobro potvrđuje: umjesto da izgrade industrijski pročistač voda za nekoliko milijardi dolara, metropolis New York je kupio brda, šume i rijeke u zaleđu za svega pedesetak milijuna dolara. Učinak je isti – očuvana priroda mnogo jeftinije čisti vodu! Svi znamo što će u skoroj budućnosti biti pitka voda – ono što je danas Arapima nafta. Nijedna zemlja nema tako raznolike, a očuvane rijeke, ali smo na putu da ih izgubimo. Ljudi ni za Plitvička jezera nisu znali nekad, a sada su nam one ne samo svjetski ponos već i ogroman turistički resurs.

Regulacija - veća opasnost od poplave / Foto: Zoran Stupar

Ali što je s erozijom? Zar ona ne uništava šumu, polja…?

Često je erozija izgovor za masovnu regulaciju, ali ako već postoji pojas poplavne šume, nema potrebe za regulacijom. Ta šuma topola vrba (primjerice kod Legrada) je prilagođena na eroziju, šuma se regenerira za desetak godina. Rijeka meandriranjem samo premješta šumu s jedne na drugu stranu rijeke. Također je ukorijenjeno mišljenje da rijeka stalno uništava obalu. Da, ali koliko s jedne strane erodira, s druge strane istaloži (sprud). Inače bi Drava bila već kilometrima široka. Zato treba sačuvati zaštitni erozivno- poplavni pojas da ga rijeka erodira i plavi do mile volje (šumi ne smeta, a kao što prije rekoh, to je prirodna retencija za visoke vode, a i voda donosi plodni mulj). To ne trebaju biti hektari i hektari kao u Kopačkom ritu, dovoljno je nekoliko stotina metara s obje strane. Na Dravi je to većinom i slučaj i zato nema potrebe za regulacijom!

Naravno, kada su polja odmah do rijeke, to je već drukčiji slučaj. Ponavljam, treba ostaviti taj zaštitni pojas, to je najbolja obrana. Jednom kad se regulira rijeka, to je prva domino kockica koja za sobom povlači mnoge nevolje, nove i nove regulacije. To je začaran krug. Ali da se vratimo na obranu polja od erozije. Jedna mnogo bogatija i pametnija Njemačka radije otkupi privatno polje i za deseterostruku cijenu, ali opet uštedi i sto puta više nego da krene u skupo utvrđivanje obale koje će tek stvoriti nove nevolje.

Regulacija ogroman trošak građanima

Zašto se rijeke uopće reguliraju i kakve štete nastaju tom regulacijom? Postoje li rijeke ili mjesta na rijekama na kojima je regulacija potrebna?

Naravno, negdje su regulacije potrebne – u gradovima, selima, industriji, intenzivnoj poljoprivredi, da se zaštite mostovi, ali većina je potpunom neopravdana. Primjerice, masovno se reguliraju potoci i rijeke u šumama.

Regulacijom rijeka nastaju ogromne štete. Osim što potpuno nestaje ogromna prirodna vrijednost, tu je i jasna gospodarska šteta. Izravnata rijeka bez meandara, rukavaca i prirodnih retencija samo je uzak kanal u kojem se skuplja voda u proljeće ili jesen. Samo je pitanje vremena kada će pasti malo jače kiše i kada će se takva rijeka preliti u naselja ili industriju. Slovenci su priznali prošle jeseni da je regulacija Save odgovorna za velike štete od poplava. Potom, rijeka kojoj su učvršćene obale ne može energiju prenositi na obale već se ukopava. Ukopavanjem padaju podzemne vode,a  svi znamo što to znači u poljoprivrednom kraju – ovisni smo o milosti kiše. Suše se polja i šume. Voda se ne pročišćuje jer nema nikakvog kontakta s vegetacijom. Gubimo ribolov, rekreaciju, turizam (ekoturizam je ove godine jedan od top kriterija za dodjelu predpristupnih fondova iz EU). Konačno, troše se stotine milijuna kuna na nepotrebne regulacije rijeka. Taj se novac može investirati u pametne stvari poput obrazovanja, zdravstva, poduzetništvo, na plaće i mirovine… Sadašnje gospodarenje rijekama i potocima je ogroman trošak gospodarstvu, građanima i državi!

Zar regulaciju rijeka ne projektira struka? Kako je moguće da pristaju na tako štetne projekte?

Izgovaranje strukom je česta pojava. Nizozemski i njemački stručnjaci pokušavali su u sklopu projekta Twinning dvije godine pomoći modernizirati gospodarenje vodama u skladu s novim znanstvenim spoznajama. Nisu uspjeli.  Završni izvještaj projekta Twinning zaključuje da je sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka:

„U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.„

Također, Hrvatske vode su planirale kompletnu regulaciju donjeg toka Drave. Naravno, ponavljala se stara priča o neophodnim i neodgodivim radovima, poplavama, eroziji ,iako ondje postoji vrlo širok poplavno-erozivni zaštitni pojas, a naselja su prilično udaljena. Europska komisija je unajmila neovisan tim znanstvenika koji su rekli da je projekt besmislen.

Moj je zaključak da je „struka“ samo izgovor za vrlo unosne poslove koje plaćamo mi građani. Ali ima još jedna stvar; vodama gospodari hidrograđevinska struka. Kod izgradnje naselja imamo urbane planere, arhitekte i ostale koji projektiraju, a građevinci samo izvode radove. Ovdje su hidrograđevinci oni koji i planiraju i koji izvode radove. To je neka vrsta sukoba interesa jer naravno da je njima stalo da se što više kopa po rijekama. A još kada kažem da su neki od direktora Hrvatskih voda (po pisanju Večernjeg lista) ujedno i vlasnici (ili njihove obitelji, dođe na isto) privatnih hidrotehničkih firmi koje izvode radove za Hrvatske vode, mnogo je toga jasnije.

EU moderno gospodari vodama

Postoji li uopće alternativa? Kakva je praksa u naprednijim europskim zemljama?

Naravno da postoji alternativa, ali ju vodno gospodarstvo skriva od građana. To je moderno gospodarenje vodama – jeftino i s malim utjecajem na okoliš. Nakon stoljeća zloupotrebe svojih rijeka, Europska Unija je 2000. godine uvela novu direktivu u zemljama članicama: Okvirnu direktivu o vodama, središnji dio suvremenog i ekološki prihvatljivog upravljanja ovim neobnovljivim resursom u Europi. Okvirna direktiva o vodama je smjernica za upravljanje vodotocima nastala novim shvaćanjem rijeka kao vrlo važnim dijelom ljudskog krajolika. Direktivu su radili najbolji znanstveni umovi Europe koji su shvatili svu korist očuvanih rijeka i svu štetu neprimjerenih regulacija. Dakle moderna znanost je ustvrdila, a EU upisao u zakone.

Glavna misao direktive je da se rijekama da prostora, a ne da ih se tiska u kanale! Drugim riječima, cilj ove direktive je zadržati prirodni tok voda ili ih vratiti u prvobitno stanje. I tako, Danci, Nizozemci,Nijemci, Austrijanci oživljavaju rijeke u stotinama projekata. Primjerice, u Austriji su vratili u život jedan odsječak Drave, a naziv projekta nije bio „povratak biološke raznolikosti“ već „održiva obrana od poplava“!

Kakva je trenutna situacija što se tiče cijele priče oko regulacije rijeka?

I zašto onda dalje regulacije, ako su jasne štete, ako znanost kaže „Dajmo rijekama prostora“ ? Mnogi tvrde da je u pitanju novac. Naime, svi mi plaćamo naknade Hrvatskim vodama, a mnogi tvrde da se izmišljaju nepotrebni regulacijski radovi da bi se kanalizirali novci građana u privatne hidrotehničke kompanije. Radovi su često i izgovor za kopanje šljunka iz korita.

Unatoč tome se dosta nepotrebnih regulacija na Dravi zaustavilo, što zbog pritiska iz EU, što zbog pritiska javnosti (npr. ušće Mure), što jer su i drugi stručnjaci shvatili koje su grozne posljedice regulacija. I onda se u zadnji čas, na zadnjoj sjednici Sabora misteriozno mijenja Zakon o vodama koji omogućuje vodopravnom inspektoru da samo svojim mišljenjem hitno naredi regulacijske radove? Dopušta se na preporuku Vlade i kopanje šljunka iako je ta ista Vlada samo par mjeseci prije preporučila da se ne dopusti kopanje jer više nema donosa šljunka zbog uzvodnih brana. Zar to nije čudno?

Šoderice su alternativa

Zašto se protiviš kopanju šljunka iz rijeka, nije li nam potreban za građevinu?

Kao i regulacije, kopanje šljunka ima izrazito štetne posljedice – ukopavanje rijeke i padanje podzemnih voda su najočitije. Samo kod Terezinog polja je rijeka pala za 4 metra! Evo, konkretan primjer: kod Botova je iskopana manja količina šljunka, međutim nestalo je „otpora“ vodi na tom sprudu te je rijeka energiju preusmjerila na desnu obalu koju je gadno oderala. Gdje je nekad bio sprud i obala, sada je matica. Presječena je bijela cesta! Još gori primjer iz Pitomače. Križnica se isušuje zbog ukopavanja rijeke, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna!

Sasvim je jasno da nam treba šljunak i nitko se tome ne protivi. Postoji alternativa kopanju šljunka iz korita: šoderice. Utjecaj na okoliš je manji (gube se manje vrijedna staništa  ne visoko vrijedna kao na rijeci), osim toga nastaju popularna kupališta, ali i močvare – središta biološke raznolikosti s  puno riba za ribiče.

Zašto onda stalno inzistiranje za kopanjem iz rijeke? Zato što je ono potpuno nekontrolirano, nitko ne zna stvarne količine šljunka. Također, dok za šoderice trebate cijeli niz dozvola, studija i ostalog, za kopanje iz korita treba vam samo bio koji regulacijski razlog. Dovoljno je primjerice reći da treba popraviti obaloutvrdu (npr. kao kod Jelkuša) i dolaze strojevi koji kopaju sprud i to s druge strane rijeke. Za ekstrakciju mineralnog blaga na šodericama je nadležan rudarski inspektor, ali za iskapanje iz korita vodopravni. Podsjetimo se, vodopravni inspektor je dopustio sve one štetne regulacije za koje su neovisni stručnjaci rekli da su ne samo nepotrebne već i štetne.

Hoće li eventualna smjena vlasti što promijeniti? Hoćeš li izaći na izbore?

Ja se nadam da će se neke stvari promijeniti, ali neće ostati samo na nadama. Tražit ćemo od nove Vlade potpunu reformu Hrvatskih voda – da se Hrvatske vode stave u budžet pa će tada država jako dobro paziti kako i na što se troše novci građana, a ne da potpuno samovoljno troše novce od naknada. Tražit ćemo od DORH-a i USKOK-a da istraži sve sumnjive ugovore za izvedbu regulacijskih radova. I naravno da ću izaći na izbore!

Čim se trenutno baviš, na kojim projektima radiš, koji su planovi za budućnost?

Imam mnogo planova, od stručnih do popularnih. Upravo dovršavam dva nova filma za HTV, radim na nekoliko novih knjiga, započinjem doktorat u Beču (tematika voda), nastavljam kartiranje i monitoring staništa na rijeci Dravi…

.......................................................