Dok se još nisu grabali za Podravku // foto: Ivo Čičin Mašansker

U davna vremena svi su se htjeli riješiti Podravke. Ubaciti je u tada atraktivni varaždinski Kalnik, uništiti Wolfovu ''pekmezaru'' i riješiti se brige o tvornici. No, pametni odbornici nisu dozvolili. ''Ukapali'' su novac za daljnju opstojnost Podravke. Svaka sličnost s današnjicom zbilja je slučajna. Ah, ti lokalpatrioti!

Nekoliko godina iza toga rodila se vegeta, a osim pekmezarskih proizvoda (a bilo je i dobrog kupinovo vina), sjajnu prođu imale su konzerve gulaša. Uostalom kao i danas, jer se proizvod održao desetljećima.

Na slici iz 1960. godine punjenje je konzervi gulaša ručno, šeflama iz lonaca. U pozadini su autoklavi, u kojima se gulaš kuhao i bio spreman za konačnu uporabu.

Tako se stvarala Podravka, ma tko što od tajkuna s nesumnjivim apetitima, ali sumnjivih vrijednosti, mislio o tvrtki dubokih podravskih korijena. Svi bi povukli, potegnuli, ali iščupati ne mogu. Kao u bajci o golemoj repi. Samo da se ne pojavi neki miš koji će prevagnuti.

.......................................................