Miranda sa suigračicama i dijelom stručnog stožera uoči prvog treninga u Brazilu

Hrvatska ženska rukometna reprezentacija u subotu igra prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Suparnik je Obala Bjelokosti.

Rukometašice su krenule iz Zagreba u četvrtak ujutro, a za našu internetsku stranicu svoja zapažanja iznosi i slika događaje kapetanica reprezentacije i Podravke Vegete Miranda Tatari.

Evo da odmah počnem... još dok sam pod dojmovima!!!

Srijeda, 30. studenoga 2011. Dan nam je počeo u 4,15, buđenje i odlazak na aerodrom, let do Pariza dva sata, klasika, ništa posebno... U Parizu nije bilo vremena niti za bacit' oko u duty free shop, pa smo se uputili na gate za Sao Paulo! E, tu je počelo uzbuđenje... Ulazak u aviončinu (prvi put letim izvan Europe)! Sama pomisao kuda idemo....

Uvijek vesela Vesna Milanović Litre

Let od 12 sati... Iako sam mislila da mi trebaju normabeli da prespavam tih 12 sati, kad sam ušla u avion promijenila sam mišljenje! U avionu totalni komfor, od hrane i pića non-stop, ispred svakog sjedišta mali ekrani s dobrom ponudom - muzika, video spotovi, igrice, filmovi, karta leta...

Svako malo bacila bih pogled na kartu i plan leta, kad sam na karti vidjela da prelijećemo Atlantski ocean.... brrr... jeza... I da nam treba da ga preletimo 8-9 sati, uf... Kada sam konačno na karti vidjela kopno, pomislih, najgore je prošlo, valjda! A onda malko turbulencija, čisto da let nebi bio savršen ;) !

Oko 20 sati po lokalnom vremenu (ovdje je tri sata unazad, sto znači u Hrvatskoj je 23 sata) sletjeli smo u Sao Paulo, pokupili prtljagu i krenuli prema izlazu! Na izlazu iz aerodromske zgrade - šok, vani je bilo 28 stupnjeva!!! Skinule smo se u kratke rukave i zafrknule nogavice, eh, to ti je život, ljeto u prosincu!!!

Autorica dnevnika Miranda Tatari u prvom planu na prekooceanskom letu Pariz - Sao Paolo

Vožnja busom od aerodroma do hotela cca jedna ura. Smjestili smo se u hotel koji nas je malo i razočarao, očekivali smo više, hotel star i starinski, internet veza slaba i spora, pogled na cestu, buka sa svih strana, hrana tak-tak (vidim manjak kila kad se vratimo doma), svjetlija strana hrane - voće koje ima totalno sočni tropski okus (ananas, papaja, lubenica...).

S obzirom da Brazil slovi kao država kriminala i slično, grad smo za sada vidjeli samo iz busa, iskreno, ništa extra! Ali... JA SAM U BRAZILU!!!

Slijedi prilagodba na vremensku razliku i pokušaj odmora nakon dugog i napornog puta!

Danas (četvrtak) jedan trening, sutra dva treninga, pa u subotu startamo!!!

Veliki pozdrav svima iz Brazila!!!

.......................................................